Obiteljska zajednica Župe bl. Alojzija Stepinca, Trnjanska Savica, Zagreb

Uzbuđeno i užurbano krenuli smo prema dogovorenom mjestu sastajanja. Kada smo došli, autobus je već čekao, dio obitelji već je stigao i čekao da se svi skupimo i krenemo na naše hodočašće. U nepoznato... Ma poznato nam je bilo odredište kamo idemo, ali obzirom da je autobus bio prepun male i velike djece, čak i one najmanje od par mjeseci, bilo nam je neizvjesno kako će to sve ispasti. Ali bez straha i s pouzdanjem u Duha Svetoga koji uvijek providi, krenuli smo na naš put. Na 3. susret hrvatskih katoličkih obitelji koji se odvijao 15. i 16. rujna 2018. godine u Splitu i Solinu. Zapravo, program je bio kroz cijeli tjedan, ali zbog poslovnih i školskih obveza mi smo se odlučili na zadnja dva dana, vrhunac svečanosti i slavlja!

Iz naše župe nas je išlo 56, od toga 33 djece i, naravno, naš župnik. Bilo je i jako male dječice, najmlađe sa svega 3 mjeseca, a i 3 trudnice su bile u autobusu. I nikome ništa nije bilo teško niti naporno! 12 obitelji iz župe koja nema niti izgrađenu crkvu!!! Koje li milosti!
Put smo započeli molitvom na kojoj nam se pridružio i vozač našeg autobusa. I čovjek je cijelim putem s nama pjevao i molio! O, Bože, kako ti to lijepo slažeš! Pa niti sama ne bih mogla to sve bolje posložiti da sam pisala idealan scenarij!!!
Red pjesme, red molitve, malo viceva, puno smijeha i pozitivnih misli i došli smo do našeg prvog odredišta gdje smo planirali zajedničku molitvu. Odmorište Krka, Kip Gospe od Puta. Sam pogled na taj krajolik i na mjesto na kojem se Gospa nalazi, na tu divnu prirodu koja je Gospin kip tako toplo prigrlila ostavio me bez riječi! A kada smo se okupili oko kipa i zajedno se pomolili bilo je posebno, a i naviještalo je da će ovo biti vikend za pamćenje.

Nakon okrijepe krenuli smo prema Sinju, prema crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske u koju mnogi hodočasnici odlaze i ponovo joj se vraćaju po utjehu i blagoslov. Tamo smo planirali imati svetu misu koju će predvoditi naš župnik. S obzirom da su skoro svi mali ministranti iz Župe ujedno bili i putnici na ovom hodočašću, svi oni su spremno i veoma uzbuđeno otrčali za župnikom u sakristiju da i oni doprinesu euharistijskom slavlju. I kakav je to prizor bio!!! Naš župnik i njih sedmorica, u bijelim haljama i prepunim srcem izlaze na oltar predivne crkve Čudotvorne Gospe Sinjske!!! Toplina oko srca me preplavila i majčinske suze ponosa i radosti, kada sam i svoje dijete ugledala među njima, kako radosno i ispunjeno koračaju prema Isusu! I to u Sinju, crkvi gdje je njegov dida odrastao! Sveta misa bila je predivna, ispunila nas je Duhom Svetim i dala snage da krenemo dalje.

Naša iduća destinacija bila je dolazak u Podstranu, mjesto u kojem su druge katoličke obitelji ponudile našim obiteljima smještaj na našem hodočašću. Vrlo uzbuđeni svi skupa, jer idemo u kuću nekome koga uopće ne znamo, ali s povjerenjem u Boga da će sve biti dobro, dočekao nas je naš domaćin Ante. Divan čovjek koji, iako ih je baš taj dan zadesila nesreća i majka njegove supruge završila u bolnici, niti u jednom trenutku nije dopustio da se ne osjećamo dobrodošli. Pripremili su nam predivnu večeru, dali prekrasan smještaj i nije im bio niti problem odvesti nas na dogovoreno mjesto za polazak u Solin niti kasno navečer opet doći po nas. Bogu hvala da postoje takvi ljudi koji će strancima otvoriti vrata svoga doma, nahraniti ih i napojiti te radosno ispratiti dalje... Baš kako je Isus učio svoje učenike: “Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim, i svoga bližnjega kao sebe samoga!” (Lk 10,27)
Nakon kratkog vremena za odmor, okrjepu i upoznavanje domaćina krenuli smo tu večer na susret u Solinu, Hod svjetla. Okupilo se tamo mnoštvo obitelji iako je za djecu zapravo već bilo i kasno navečer, i naviještalo je kako će u nedjelju na središnjem događaju cijelog ovog susreta, svetoj misi, biti veličanstveno! Hod svjetla bio je poseban... Malo pjesme, čitanja vezanih uz zadaće kršćanske obitelji u suvremenom svijetu (posebnu čast čitati imala je naša župljanka, Ana Pavlović i to je toliko lijepo napravila!), o plodnosti, životu i vjeri u obitelji te kateheza pape Franje o promicanju crkvenosti, braka i obitelji, ali najdojmljivija su svjedočanstva bračnih parova koji su došli posvjedočiti svoju vjeru, otvorenost životu i nošenju s teškoćama koje nosi svakodnevni život. Na kraju se pale svijeće sa zavjetne svijeće i prenose u puk gdje jedan drugome pale svijeću i tako prenose svjetlo koje silazi s oltara i tvori veličanstvenu sliku!!! Umorni od cijeloga dana uputili smo se na počinak kod svojih obitelji domaćina, uzbuđeno iščekujući sutrašnji dan.

Ujutro je bilo rano buđenje, doručak s domaćinima i prilika za još malo razgovora i odlazak opet prema Solinu u Svetište Gospe od Otoka. Program je počinjao u 9 sati ujutro, a mi smo uranili pa smo došli dovoljno rano da uhvatimo dobro mjesto u hladu jer već u 8 ujutro livada je bila okupana suncem i već je bilo prilično vruće. U zraku se osjećala posebna milost i navještaj nečega velikoga! Kada smo našli mjesto u hladu, smjestili se po travi s dječicom da njima bude ugodno, u ugodnom druženju na dekicama dočekali smo početak euharistijskog slavlja. Kako je samo lijepo bilo biti dio tog mnoštva, osjećati povezanost te velike zajednice, pripadnost toj velikoj obitelji... Katoličkoj crkvi! Došle su obitelji iz cijele Hrvatske i susjednih zemalja te su radosno pjevale uz Veliki mješoviti zbor, slušale čitanja te propovijed nadbiskupa Barišića koji je istaknuo važnost obitelji koja je stup društva te potrebu zaštite braka i našeg nacionalnog identiteta. Cijela misa trajala je oko dva sata pred okupljenim mnoštvom od 20-ak tisuća ljudi... Nakon mise volonteri su dijelili voće, peciva, a dijelio se i organizirani ručak, cijelo vrijeme su volonteri dijelili vodu hodočasnicima tako da svaka pohvala organizatorima na tome.
Nakon mise bio je koncert duhovne glazbe na kojem smo kratko još sudjelovali i još malo zapjevali svim srcem za Gospodina. Kojeg li blagoslova!!!

Umorni, ali punog srca i ispunjeni Duhom Svetim krenuli smo autobusom na organizirani ručak u Trilju, u predivnoj prirodi gdje su djeca imala priliku jahati konje, voziti se kočijom i igrati se u parku. Nakon super ručka i druženja za ručkom, siti i napojeni krenuli smo prema našem Zagrebu. Opet red pjesama, svjedočanstava, dijeljenja dojmova o susretu, malo viceva, krunica koju su predvodila naša djeca, smijeha, pokoja suzica dječice vidno umorne i stigosmo mi našoj kući! Radosni, duhom ispunjeni, puni dojmova koji nam se svima još slažu!!!! Osobno, toliko sam sretna što smo otišli na taj put u ovakvom aranžmanu. Moja obitelj i još jedna smo bili prije 3 godine jedini predstavnici naše župe na 2. susretu hrvatskih katoličkih obitelji na Trsatu, ali smo tada putovali automobilom i išli na samo jedan dan. Bilo je i tada prekrasno biti dio takve veličanstvene proslave, ali biti dio ovakvog zajedništva puna dva dana, toliko djece na okupu koja su bila toliko divna, bez svađa, nas pedesetak u tom autobusu disali smo kao jedno i bili kao jedna obitelj! Cijelim putem osjećala se prisutnost Boga, a naš župnik je sigurno uvelike zaslužan da je sve tako super prošlo jer nas je vodio svim srcem!
Hvala svima koji su sa mnom dijelili ova dva nezaboravna dana, hvala i onima koji su za nas molili jer su vaše molitve pomogle, to sam sigurna!
Do idućeg zajedničkog putovanja, Bog vas sve blagoslovio!

Danijela Katić

Galerija fotografija sa susreta.

imala