Biskupi Hrvatske biskupske konferencije odlučili su posvetiti hrvatski narod i hrvatsku domovinu Presvetom Srcu Isusovu u jubilarnoj godini 2025., na 69. plenarnom zasjedanju koje je održano u Zagrebu od 12. do 14. studenoga 2024.
Tu odluku obznanili su u Pastirskom pismu Na kršćanskim temeljima, u zajedništvu Crkve, hodočasnici nade, kojega su objavili, 1. prosinca 2024. godine, zajedno s biskupima Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine. U br. 25. pišu:

Isus Krist isti je „jučer, danas i uvijeke” (Heb 13, 8). Njegovu Presvetom Srcu, iz kojega izvire njegova božanska ljubav prema nama; Srcu, u kojemu je izvorište naše vjere i ono vrelo koje održava živima naša kršćanska uvjerenja, iz svoga srca upravljamo molitve da sadašnji naraštaji ne iznevjere polog vjere i istinsku ljubav prema Katoličkoj crkvi, domovini i narodu, koja je plod dara Božje ljubavi u Isusu Kristu, izlivene u naša srca po Duhu Svetome.

Odlučili smo Presvetomu Srcu Isusovu posvetiti sve nas i našu domovinu. Pozivamo, dakle, sav Božji narod i njegove pastire, sve prezbitere i đakone, redovnike i redovnice, sve Bogu posvećene osobe, svakoga vjernika i vjernicu da na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, 27. lipnja Jubilejske 2025. godine, budemo dionici posvete našega naroda i domovine Presvetomu Srcu Krista Gospodina.

Čin posvete bit će, dakle, na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, u petak 27. lipnja 2025. u 19 sati, u crkvama (i kapelama) diljem Hrvatske, a započet će zvonjavom zvona u trajanju od pet minuta. Nakon zvonjave započet će svečano euharistijsko slavlje. Poslije Popričesne molitve, slijedit će Čin posvete Presvetomu Srcu Isusovu.

Stoga su biskupi Hrvatske biskupske konferencije pripremili za to i prigodnu molitvu posvete Presvetom Srcu Isusovu (objavljena je u današnjem broju Glasa Koncila).

Presveto Srce Isusovo

Govoreći o pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu, Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji (br. 166) podsjeća kako „na petak poslije druge nedjelje po Duhovima Crkva slavi svetkovinu Presvetoga Srca Isusova. Osim liturgijskoga slavlja, mnoštvo drugih izražaja pobožnosti imaju za predmet Kristovo Srce. Nema dvojbe da je pobožnost Spasiteljevu Srcu bila i jest jedna od najraširenijih i najomiljenijih izražaja crkvene pobožnosti“.

Kao jednu od mnoštva izražaja pobožnosti Kristovom Srcu (uz litanije, čin zadovoljštine, devet prvih petaka…), Crkva posebno ističe osobno posvećenje te posvetu obitelji. O tome spomenuti Direktorij naglašava (br. 171): „Postoje brojni oblici štovanja Spasiteljeva Srca. Neki su izričito odobreni i često preporučivani od Apostolske Stolice. Između njih treba spomenuti:

- osobno posvećenje koje je, prema Piju XI., 'među svim vježbama koje se odnose na štovanje Presvetoga Srca bez dvojbe glavno';
- posveta obitelji pomoću koje obiteljska jezgra - već sudionica na otajstvu jedinstva i ljubavi između Krista i Crkve snagom sakramenta ženidbe - biva posvećena Gospodinu, kako bi on vladao u srcima svakoga od njezinih članova'“.

Zašto pobožnost Presvetome Srcu Isusovu?

Tražeći odgovor na ovo pitanje, Direktorij posebno ističe u br. 172 da „pobožnost prema Presvetome Srcu predstavlja veliki povijesni izražaj pobožnosti Crkve prema Isusu Kristu, svome Zaručniku i Gospodinu. Ona zahtijeva temeljni stav koji se sastoji od obraćenja i zadovoljštine, ljubavi i zahvalnosti, apostolske zauzetosti i posvete prema Kristu i njegovu spasenjskome djelu.

Zbog toga ju Apostolska stolica i biskupi preporučuju, promiču njezino obnavljanje: u jezičnim i ikonografskim izražajima; u posvješćivanju njezinih biblijskih korijena i njezine povezanosti s najvećim istinama vjere; u potvrdi primata ljubavi prema Bogu i bližnjemu, kao bitnu sadržaju te pobožnosti.“

Važnost posvete

Uz pobožnost Presvetom Srcu Isusovom, veže se i pobožnost Bezgrešnom Srcu Marijinom. Također, i tu se „susreću različita - osobna i zajednička - iskustva 'posvete-predanja-povjeravanja Djevici Mariji“ (br. 204).

Tako će o važnosti i smislu posvete Direktorij progovoriti u kontekstu govora o posveti Djevici Mariji (br. 204), a to može onda pomoći i u dubljem razumijevanju čina posvete hrvatskog naroda i hrvatske Domovine Presvetomu Srcu Isusovu:

„Ipak, primjećuje se da se pojam 'posveta' koristi stanovitom širinom i netočnošću: 'kaže se, na primjer, posvetiti djecu Majci Božjoj, kada se zapravo kani malene staviti samo pod zaštitu Blažene Djevice i moliti za njih njezin majčinski blagoslov'.

Razumljiv je također prijedlog koji dolazi s različitih strana da se umjesto pojma 'posveta' koriste drugi pojmovi kao što su: 'povjeravanje' ili 'darivanje'. Uistinu, u našemu vremenu, napredak koji je učinjen u liturgijskoj teologiji i zahtjev za strogom uporabom pojmova predlažu pridržavanje pojma posveta za prikazivanje sebe samih, koje za cilj ima Boga, za obilježja ukupnosti i trajnost, za jamstvo — zahvat Crkve, a za temelj — sakramente krštenja i potvrde.

U svakome slučaju, glede te prakse potrebno je poučiti vjernike o njezinoj naravi. Ona, premda pokazuje obilježja posvemašnjega i trajnoga dara, samo je analogna u odnosu na 'posvetu Bogu'; mora biti plod ne tek prolaznoga osjećaja, već osobne, slobodne, zrele odluke u ozračju ispravna milosnog dinamizma; mora biti izražena na ispravan način, na, takoreći, liturgijskome tragu: Ocu po Kristu u Duhu Svetome, usrdno moleći slavni zagovor Blažene Djevice Marije, kojoj se posvema povjerava, kako bi se s vjernošću poštovala krsna obećanja i živjelo u djetinjemu stavu prema njoj (…)“.

pripremio: vlč. Tomislav Hačko
zg-nadbiskupija.hr